pig from spejs

ptica što ljubi zvijezde

11.03.2013.

sve ove budalaštine su sasvim u redu

u posljednje vrijeme se pojam fraktal tako često javlja u mojoj stvarnosti, da mi se čini da i vrane frakću.

sa granicama između svijetova sam na ti, kao što prelazim ove bosansko-srpske, bosansko-crnogorske, crnogorsko-albansko-makedonske, vidno polje reaguje na turbulencije, pa nekad mislim da se mijenjam, a nekad da trebam kod očnog. da mi kraj oba oka kaže šta vidim, u oči.

čvrsto tlo pod nogama, ispucalo kao arizonska pustara, se začas raspe, pa ostanem samo sa po stubićem ispod svake noge, nekad mi prsti vire, kao preko ruba sandale, ali uspijevam da stojim. kad spavam, dobijem četiri stubića za četiri nogare kreveta. mimo toga i oko toga vitlaju vjetrovi, duhovi, slike i prikaze, simboli, zastave, pejzaži i vizije. vibriram od muzike, ljudskih glasova, izgovorenih kletvi i milosti tepanja, mene nosi mutna rijeka, što veli ona baba, a u toj rijeci buljuk raje, plutamo ko zrna pasulja u čorbi, i svako ima svoju viziju čorbastosti, a mnogi sličnu, ili istu.

bavim se mehanizmom djelovanja misli, pakovanjem, švenjem i kuvanjem. ponekad osjećam sadašnji trenutak, kao sad, kao sad, kao sad, i radim nešto drugačije, unlike me.

već mjesecima sa mamom vježbam korištenje fraze "jeboga ti". može se reći da ćemo tu psovku obje koristiti dok smo žive, zaista, sasvim se odomaćila i ne prestaje da nas nasmijava. ovih dana sam odjednom uvela "e u piiiizdu materinu!" i "jebote!", tako da se već može reći da psujemo onako normalno, zdravo, po vuku (misli kako psuješ, i psuj kako poželiš). mama je reprogramirana psovke-vajz što je, u mom svijetu, čudo neviđeno! (jebote!)

dobri ljudi izbijaju iz šuma, sve ide svojim tokom.

a sada bih rekla par riječi o pincetama

pincete

(uvijek se sjetim mog druga vanje iz nikšića koji je zezao lokalnog turbo-džibera da se ne kaže pinceta nego pincentna, hahaha, vanja...)

ima ih malih, zašiljenog vrha, i onih ravnih, i ukoso. ima nekih zakrivljenih, anatomskih, i onih nekih koje ne znaš odakle ti, koje savršeno hvataju. one ne pokidaju dlaku, one izvuku i korijen, i onu ovojnicu, i svakoji trag dlake iz njenog prirodnog staništa, izvuku je ko mokar leš, da praktično i ne osjetiš. one u letu hvataju nevidljive dlake sa crnim korijenom, one detektuju i unište prijetnju prije nego izraste, te se pincete gube i vraćaju, kao stari prijatelj, te se pincete vole, pa makar tako savršeno hvatale samo na jednoj strani. svakodnevno se u svijetu proizvede bezbroj loših, nekvalitetnih pinceta. to su one iz kineskih manikir futrolica, to djevojčice kupuju jedne drugima za rođendane. tu ideju pincete, predmet koji nikad neće doživjeti da ponosito iščupa dlačicu kako su bogovi depilacije zamislili. sve te pincete, i svi metalni jezičci sa hemijskih olovaka, se mogu pretvarati u divne ukosnice.

no da se vratim na temu.

da nam pasulj vazda bude čorbast po volji!

:)

 

 

 

pig from spejs


volimo

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
166616

Powered by Blogger.ba