pig from spejs

ptica što ljubi zvijezde

14.03.2013.

you're in the army now

evo me, u sitne sate, prebiram stare fotografije. nikad sasvim sortirane, nikad prečišćene, po subfolderima subfoldera, pod sumnjivim imenima, izranjaju godine kojih se više i ne sjećam. stari se. vidim to po teškom podnošenju svirki u zagušljivim lokalima. ne mogu, trujem se na licu mjesta, sušim se kao smokva, slušam konvoj, a u stvari slušam sarajevo, opraštamo se, gledam glave, koga poznajem, ne mogu da dišem, ni plešem, ni pijem, ni pušim, ni pričam...ne mogu ništa od radnji koje se rade u kafiću, na svirci. ne mogu. hoću na uvce, došlo doba valjda, hoću i odjeću po mjeri, i namještaj po mjeri, možda, izgleda, ali kafane nekako ni sa koje strane ne ostah željna. pola ljudi sam upoznala kroz obrazovno-kulturne institucije, drugu polovinu kroz kafanu. život ulice sam elegantno preskočila, ali i tebe sam sita kafano!

gledam slike i vidim prirodu, izlete, festivale, koncerte, izložbe, vidim fine stvari, zdrave stvari, vidim zanimljiv i predvidivo nepredvidiv život. sjetna sam, valjda je to i đir sa starim fotkama, a istovremeno se pitam - gdje stade sve to? gdje stade u mene, a osjećam se kao beba. smijuljim se na rupe u sjećanju, želim da zaboravim toliko toga, sva sam u prošlosti, u toj masi ljudi, gradova i događaja, ne mogu više, the power of now, the power of now, i sve ide kako treba dok te ne ošamari neka stara slika na kojoj si mlad i drugačiji.

što sam starija to sam manje tužna, hvala Bogu. jeste mi koža lijepa na slikama iz ranih dvadesetih, ali mi je duša siva, zabrinuta, konstantno zabrinuta za juče, danas, sutra, tad sam sve učila, tad sam sve slušala i sve gledala, tada sam upijala svijet jer zlu će trebati, a neko reče da pametni ljudi rješavaju probleme, a genijalni sprječavaju. uz dužno poštovanje mojoj genijalnosti, ipak nisam dovoljno brinula o sebi. ko brzinski prepiše ispit za šesticu, da bi dao đon kolegi koji ga natenane prepiše za desetku? u negenijalnim disciplinama završim i zadnja. svima redom pravim frizure, pa na kraju nema vremena za mene. pusti ovog, pusti onog, propusti penzonere, trudnice, retardirane, zanemarene, ogorčene, agresivne, opasne, zbunjene, šizofrene, nesvjesne...i autobus je već pun, kino je rasprodato, nagrade podijeljene, fotelje zauzete. još uvijek ne znam koga da ne propustim. bezobrazne, to sam naučila. a opet, bezobrazni su jer su ogorčeni, zanemareni, zbunjeni, šizofreni, nesvjesni, agresivni. valjda zato bježim u prirodu. da propuštam medvjede ali se trkam sa miševima. da znam čemu se ja povinujem, a šta se povinuje meni, da nemam problem sa tim. za prevenciju je kasno, za genija je kasno, trebam biti pametna.

fuck.

(post započet sa mislima zakopanim u osamdesete, na radiju je zasvirao status quo) 

pig from spejs


volimo

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
166616

Powered by Blogger.ba