pig from spejs

ptica što ljubi zvijezde

02.01.2013.

o čemu pričamo mi

31.12.2012.

tanti baćonetini

imam profil na fejsbuku za igranje slagalice. tako u posljednje vrijeme jutarnji ritual umjesto blogom započinjem slagom. bilo je ispočetka manjih problema oko organizacije. pristavim kafu i upalim igru, pa u po frke voda vri a vrijeme ističe. sutra sam bila pametnija pa sam prvo skuvala kafu pa upalila slagalicu. onda mi se poslije prvog srka prikakilo, da prostite, pa trk u vece, a vrijeme ističe. treći dan sam postala skroz pametna pa sam prvo srknula da vidim kakvi smo dole južno, pa tek se tek onda bacila na pobjeđivanje.

a pobjeđujem ko nenormalna. klepam maksimum poena na samom početku i pronalaženju riječi sa najviše slova. normala za nekog ko zuri u slova za platu. neki se ne bi složili pa me psuju, pominju nekakvu ludaru, što se ispostavi da je varalica za slagalicu. jutros mi protivnik reče "igraj mozgom ako ga imaš!". kad paranoja uzme maha, nestaje mogućnost da je neko prosto "bolji". svi su dobri poslovi na štelu, iza svakog pobjednika se krije glupak i varalica, paranoja uzela mi...sve nam uzela.

bipolarnih poremećaja na sve strane. ljudi valjda ne mogu više da zadrže nakupljene emocije pa pucaju kroz alter ega, raspadaju se pod tim ekstremima, a da kažem da nešto posebno narušavaju globalni imidž čovječanstva, baš i ne, tikva je pukla, vi majt ez vel šit on it. a opet, kako ko i kako kome.

within the chaos lies the perfection. stvaram male oaze ljubavi, radosti, čileksa, muzike, igre, uporno sa table brišem slotove spontano i tradicionalno rezervisane za bulšit i uguravam dobrilu. krvav je to poso, reče ljubica i otra ruke o pregaču. borba na život i smrt, ništa više ni manje. pale ti se alarmi na stvari koje su drugima potpuno nevažne. sad će godina da ne jedem meso, tata mi juče sa nekim nedefinisanim, nesigurno-sažaljivo-molećivim izrazom na licu kaže - biće sutra prasence, pa malo da ti donesem...a? pa možeš za novu godinu bar!

mogu svaki dan, babo. zar on još uvijek ne konta šta je to sa tim mojim nejedenjem. zar komšinica ne konta što joj gasim emisiju o nesrećnoj djeci plesačicama i njihovim opterećenim majkama, ako se popiškimo u oazu, voda za piće iz no mor, ai?

želim vam srećnu novu godinu, novu nafaku, novi, bolji, život!

lijepo se provedite, wherever you are :)

 

 

 

28.12.2012.

let there be love

24.12.2012.

šta je problem, bar ispoštuj me

22.12.2012.

blagdanski program

19.12.2012.

looking forward to leaving you again

jel sarajvo gdje je nekad bilo?

jest. geografski. i svrake su gdje su nekad bile. pčele već nat so mač.

ajm intu storage containers. kupujem sve, od malih plastičnih do velikih kanti. razvrstavam, trijebim, slažem, i razmišljam šta gdje šipovati. danas sam sređivala krojačko ćoše dnevnog boravka, pa se sjetih prvog dana kad sam donijela mašinu za šivenje, kako sam se pohotno bacila na papučicu, i kako ništa, sem osnovne opreme i tri konca nije bilo pri ruci. godinu i po kasnije, tu je sve, od igle do lokomotive, desetine različitih materijala, trakica, dugmića, pa drikeri vaki naki, pa alati vaki naki - prava mala radionica.

i gdje god se okrenem, svega. brdo nakita, od poklona koje ne nosim do perlica od sandalovine što je brat nosio prije skoro 20 godina.

obuća, o mon Dieu! niko ne navuče kao onaj kome su oči gladne. i taman kad pomislim da bi se od nečeg već trebalo rastati, baš to postane hit, pa tako ispade najsigurnije svu svoju obuću nositi sa sobom. meni zaista treba sve, od cipela za planinarenje, do supervamp štikli. od djevojčice sa jednim cipelama za sve autfite postah žena sa cipelama za svaki autfit, i neka sam. jer ja to zaslužujem! (to nisam ja, to je moja trauma)

jakne, tašne. ah...nemam puno pari pantalona, ali imam puno jakni i puno tašni. još štancam dodatne. taškoteka.

kuhinja...imam te neke osnovne stvari tipa gumene špatule, štapnog miksera, mikrovalne... nemam "pekač pice", "pekač hljeba", ali imam dobar veliki mikser što može da mijesi. fali mi još sokovnik, blender, i render, što je jedan dobar multipraktik, ali ga u ovom stanu nisam imala gdje držati. imam svo suđe koje mi treba, dupli escajg, cjediljke, sve vrste noževa, ništa posebno, ali serves the purpose. kad se zapitam da li je to previše, nije, rekla bih. nikad nisam voljela posuđivati od komšija neke gluposti tipa vadičep ili čekić za meso.

zanimljivo je kako razmatram šta od ovih stvari poslati u stan, a šta na selo. gdje ću više vremena provoditi, u stanu ili na selu? ako "bolje" stvari pošaljem u "novi" stan, a stalno budem na selu, eto me nazad u same old tranje. :) selimo se, selimo, a ko zna selimo li uopšte sem - geografski.

i kad se pretumbam, i namjestim atelier u magazi, sjediću za istim ovim stolom, slušaću istu stanicu, sa pogledom na isti izgrebani trosjed koji nije za nigdje drugo sem tako nekakav boemski atelje sa mačketinom attached, samo ispod mene neće biti šest spratova, i iznad mene još dvaput toliko, već zemlja i nebo. ah! ma svrš!

ne fali mi ništa, fali mi prostor. vjetar se skučit ne može. treba mi prostora za kvalitetan big beng, da se sve ove esencije sa polica rasprostru po namjenskim prostorijama, nosam ovaj mikrokosmos ko butelju olova, implodiravam, potpuno bespotrebno, potpuno, potpuno bespotrebno.

livade su jeftine. ne još zadugo. treba sebi praviti kuću, sebi praviti hranu, ne živjeti kao korisnik gotovih rješenja, neko koga kao invalida uvedu u gotovo, neko ko nema mogućnost stvaranja, već kao neko ko može, i koristi to što može, jer to su istinska životna zadovoljstva. seks sa životom, kosmičko upotpunjavanje davanja i dobijanja. a mi kukamo što nam neko nešto nije pružio, pripremio, uredio. čitam neki dan da je na svijetu pola miliona ljudi koji se ponašaju kao bebe. leže u krevecu i guguču, jedu kašice i tako to. gotovo rješenje je navlakuša. nije rješenje ako je gotovo.

problemi su, nažalost, jedino objašnjenje egzistencije. svi smo mi ista duševna tkanina, pa smo iscijepani, pa se sad mirimo, i na kraju vraćamo u prvobitni oblik, jer šta smo drugo, već fina fluidna matrica svetog duha. mada imamo pravo da mislimo da jesmo, imamo pravo i da odživimo tu opciju. imamo pravo da odživimo sve moguće opcije koje nam padnu na pamet. tkanina is not going anywhere, vrijeme je relativno, a kosmos prilično nenaseljeno mjesto. what a playground...

multitaskiram, filozofiram, ljubim, pozdravljam... http://www.sanjaperic.com/wp-content/uploads/2010/10/Sensa-24-Podznak.pdf

16.12.2012.

mej d frik bi vit ju!

glede aktuelne zanimacije za vanzemaljce, kao pasionirana ljubimica svemirskih pitanja, osjetih potrebu da se očitujem. na historiju gledam one smećare, i bezbroj reklama za emisije o drevnim vanzemaljicma, vanzemaljci zidali, dali nam sve što valja, slijetali, odlijetali...pećinski čovjek je prvo nacrtao vanzemaljca, on nekakvi se šunjaju oko area 51, sumnjivo je sve što vide, pa ufo hunters, danas vijest o ruskom ispadu, pa se uzburkala javnost. da sam vanzemaljac, totalno bih izgubila živce. dobro, možda i ne bih, ali bi to svakako bilo out of this world ikspirijens. šta jedan vanzemaljac treba da uradi da ga se na ovoj planeti ozbiljno shvati? priča mi drugarica kako je prošlu novogodišnju noć dočekala na terasi sa jasnim pogledom na centar grada, i kako je ladno oko ponoći skužila nekakvo nešto, pesticidi, jebiga (da prostite), nešto nenormalno što ako nismo mi, onda je vanzemoljac. kaže nije je bilo strah. shvatila sam da je osjećala onaj miks ushićenja i osjećaja X rezervisanog za bliski susret treće vrste, i premda mi to zvuči divno, za novu godinu bih se radije povatala u veceu nego upoznavala sa vanzemaljcima. onesli. volim da sam rahat prvog januara. hoću reći da još uvijek imam strah da će neko dodatno pojebati ovu globalnu pojebanost, iako sa druge strane prizivam svakim atomom prevrat, smak svih smakova, izlazak iz ove zastarjele kože, pucanje čira, sukljanje govana iz vece šolje, a opet uviđam da se to već dešava, da je ovo to, da čir curi ez vi spik, i da je katarza praktično iza ćoška. ako to znači druženje sa vanzemaljcima, ako vanzemaljci in da haus znače da smo evoluirali, onda jes, jes, jupi, da, kontam, može, može nova godina sa vanzemaljcima, biće seksa, biće rahatluka prvojanuarskog, ma biće ga kako ga nikad nije bilo! pitam je da li je još neko vidio. kaže da jeste još par ljudi, ali je ta vijest vrlo kratko bila aktuelna, a i ona je ubrzo prestala da priča o tome kad je skontala da je ljudi ipak malo podozrivo gledaju. a tako je u svemu. pita me druga drugarica, šta je to sa ljudima da misle da si glup ako si dobar? danima sam razmišljala oko odgovora, samo da bih skontala da je u samom pitanju. pa ljudi koji ne smatraju da se dobro isplati. po njima niko pametan nije dobar, znači ako si dobar, glup si. ljudi se pokazuju u reakcijama. kažeš "guza" u formalnoj situaciji i gledaš reakcije. ljudi su otvorene knjige samo se slabo čita izgleda. ljudi nemaju šta drugo da rade sem da pokazuju i prikazuju svoja shvatanja i nafure i svakodnevna iskustva. rad na sebi je ful tajm džob, što jest jest. ljudi nosaju predstave o stvarima koje su prevaziđene prije par decenija, i ne potresaju se zbog toga. nije da ne znaju da ne znaju, nego im se ne da da usvajaju novo. ali postoji i proaktivnost. stvaralački doprinos, neponovljivi, individualni, slobodni. na sunčanoj strani ulice stvari izgledaju drugačije jer jesu drugačije. ispričano je već ko živi na suncu, a ko se kreće u sjenama. eto sam i sa gljivama zbog toga u zavadi. htjedoh reći da mi je šega ta "uzburkana javnost". rekao rus! rekao je i vil smit! šega ta manipulacija vjestima. dajte vijesti o nečemu što pećinski čovjek nije crtao. kako, na primjer, nisam znala da su naši, bh pametnjakovići, patentirali novu varijantu sus motora sa daleko boljim performansama od postojećih. prevodim neki dan i ponosna sva, i kontam to su vijesti, to svi treba da znamo, a ne ko je otac bebe dane škrbe. nisam znala da se severina razišla sam milanom. svi muškarci u kafani su u glas rekli "ih, otkad!" definicija frika? pa, ko ne zna severinin ljubavni status, ili da kažemo anđelinin, to je nekako prva. onaj koji kaže "e raja, vidio sam NLO!" onaj što kenja o tuđim pravima, ručnim radovima, čudesno jednostavnim rješenjima za komplikovane probleme, i svi koji insistiraju na ljubavi. s obzirom da čir curi ez vi spik, ko se iole frikom osjeća, pokazuje znake života. nije si oduzeo život, nije ga drugom dao, još uvijek ga se drži i fura svoje vizije. jedinstvene, neponovljive, proaktivne i berićetne.

11.12.2012.

sve što niste znali o seksu a niste smjeli da pitate

09.12.2012.

protiv faljenja para

čovjek ili troši ili proizvodi.

troši što je oduvijek i trošio, ljubav, vazduh, vodu, hranu, a proizvodi sve. šta je moguće i nemoguće čovjek prije ili kasnije proizvede. zajeban je čovjek, aj šit ju nat!

konzumerizam, banke cvjetaju, proizvodnja nestaje, a vala se slabo kome i radi. vrijednost se slabo stvara, ali obilato troši, rasipa, baca, gazi, zahtijeva, podrazumijeva!

danas sam ili više trošila ili više proizvodila. ako stvaram novu vrijednost, ona prvilači druge vrijednosti, pa i novac. vrijednost je uvijek na cijeni. u bilo kojem obliku, vrijednost kao da šalje dalekosežne signale, tu sam, tu sam, pik mi ap. nema gdje ljudi nisu kopali i šta nisu radili da dođu do vrijednosti. bez xafsinga, bez fensi šourumova, nuteli ne treba reklama, treba samo da ne košta deset već tri marke, ali i mi na svojim zadaćama ne treba da radimo sa 20% kapaciteta, jer tih tričavih 20% vrijednosti je ono što ćemo i od života dobijati, u svakom i svim oblicima, pojedinačno ili konačno, kako posiješ, tako požanješ, kako drukče.

ko duguje plaća kamatu, jer dug privlači dug, nema stvorene vrijednosti da nadmaši utrošenu, i sve dok se ciklus stvaranja vrijednosti ne pokrene, dug se samo nastavlja i proširuje na svim planovima.

pošto je sve povezano, nije važno odakle udari, sve zaboli, tako nije važno ni odakle stigne lijek, sve se oporavi. vrijednost se stvara u svemu. dobro očišćenoj wc školjki, dobrom ručku, pomaganju drugima, sve je to vrijednost, sve je to nešto korisno što nije postojalo dok ga ti nisi stvorio. a vrijednost privlači vrijednost, pa i onu na papiru.

zbog para se prije svega ne treba brinuti. ali čovjek treba da mari da li je više proizvođač ili potrošač.

26.11.2012.

I'm listening

oduvijek sam o slušalicama imala lijepo mišljenje. zamislila bih potkrovlje sa bibliotekom, i velikim riklajnerom ispod krovnog prozora sa pogledom na zvijezde. veeeliki, udobni riklajner u kojem se može spavati, pa i u dvoje. tu su slušalice bile a must. i to neke vrhunske.

u praksi sam posjedovala par običnih, najjeftinijih modela za nuždu. ovaj aktuelni talas malih slušalica me je praktično zaobišao. ne mogu se privići na to da ne čujem zvukove svog okruženja. moram moći čuti šta se dešava oko mene, šta prolazi, šta se komentariše, koji se jezici pričaju, kakva je svijest, čuju li se ptice, sirene, cigani, megafoni, šta djeca urlaju, šta se psuje, u šta se kune, hoće li me zgaziti neko, zvoni li bicikl, zapomaže li neko...zapomaže li neko?

zapomaže se intenzivno, sluša minimalno, a ovima sa slušalicama se ne da ni prići, neprijatno ti, vidiš da te je otkačio prije nego te sreo. slušalice, simpatičan muzički alibi za neučestvovanje.

ponekad čujem šta svira iz nečijih slušalica, kao jedom u polupraznom tramvaju, kad sam sa razdaljine od nekoliko sjedišta slušala neki truli narodnjak iz slušalica jednog naoko naprednijeg mladića. mislim da bi mu bilo korisnije slušati škripu tramvajskih kočnica, možda ide u neku tehničku školu, pa mu sine ideja. ima i audio knjiga, sjajne muzike, dobrih radio stanica, to bi bio već neki alibi, neka "pametnija posla", a ovako...sugrađani se ošamućuju i vitalnih čula lišavaju, sedativom, lošom muzikom, ili bilo kojim drugim zatvaranjem široke lepeze ljudskih mogućnosti.

meni slušalice trebaju da se prepustim nekom masterpisu. da se posvetim, svakom ćelijom, da zatvorim oči i uronim u zvuk. treba mi da pogasim ostala čula. treba mi da se osjećam sigurno.

ne može se doći u luvr i sjesti pred kakvu sliku i razmišljati o upaljenoj ringli. ne mogu te istovremeno depilirati i masirati (da, desilo mi se to), ako te poslije neće još jednom izmasirati. opuštanje i uživanje su blisko povezane pojave, a opustiti se, u ova psihotična vremena, (ne)moguća misija.

sad imam prave slušalice s onoga svijeta, i opuštam se uz remek djela ljudske vrste. barem pokušavam. počesto ih smičem jer mi se učinilo da čujem neki zvuk. šumska životinja. survivor. paranoik. ne ide tako, i ja to znam.

one su tu za novo vrijeme, the Era of Feeling Safe.

14.11.2012.

free or for sale

nisam se ni okrenula, prošle su godine.

godine su prošle pune muka. ginulo se za slobodu nijemo. ali s pjesmom umjesto jauka! tita više nema, možemo se zaklinjati sami sebi, a i ne moramo. samo nek se zapjeva.

nisam se ni okrenula, a već dvanaest godina surađujem sa računarom, četrnaest prevodim.

zato je dobro biti dijete tranzicije. prve dvije godine sam prevodila za građevinsko preduzeće crna gora. kad se dopisuju sa strancima, a desi se, dobiješ kancelarijicu i prašnjavi riječnik, pa olovkom na papir. za svaku stručnu riječ seksi sekretarica saziva stručnjake, pa se i druži, i ćaska i ašikuje. a onda te papriće nosim u kancelariju broj 33, kod Kose daktilografkinje, a ona dođe rođaka sa tatom mog bivšeg momka, velike ljubavi, i stalo me zapitkivala i prepričavala šta se po familiji priča, kako njegovi tuguju, kako su me voljeli... pa mi se tako ni tamo na poslu nije dalo da ne mislim na ljubav. ljudi = internet.

istina da internet prenosi i sliku i zvuk, ali kad ti Kosa (dobronamjerna) kaže da je njegov tata rekao da je tvojih (pa rukom, kao sataricom, po korjenu prstiju jedne šake) ko nečije pet kila mesa - ti primiš i sliku i zvuk i emociju i pomisao "majko moja gdje sam ja ovo!", a prije svega i na kraju svega kompliment. ljudi su fenomenalni, i uživo i slikom i zvukom.

kompjutere su imale firme, štampač u boji je bio rijetka pojava, a poslovna dokumentacija je u računaru postojala u najosnovnijem formatu. ko eto, čisto da nije na papiru kad već imamo ovo čudo.

u to je moj brat (vizionar) spoznao da mi treba pribaviti neki strašan računar napunjen nekim strašnim programima, tako da sam se fotošopu pridružila na verziji 4, znam vindouz iz vremena prije mp3, zajedno smo rasli, kompe ja i ti...i eto, znamo se.

često zaboravim da nije kod svakoga to izgledalo tako. u vrijeme kad sam sricala svoje računarske slogove, nikog u raji nije bilo da mi pomogne. u čitavom gradu je bilo tek par kućnih kompjutera. niko još nije imao laptop. folirala sam se malo, šta znam, valjda normalno, ali sam više bila posvećena. prokleto pitanje "a kako to" je u kombinaciji sa kompjuterom na kraju dalo ...pa u konačnici...jogu i brigu o sebi, da ne griješim dušu, ali je bio dlakav džrni to, i boljelo je i moglo je strašno da se završi.

i dođoh neki dan u situaciju da pričam nekome o tome šta sam skontala da je najvažnije poslije dvanaest godina kompjutera i prevođenja. ima ljudi sa trideset godina iskustva u prevođenju, i desetak sa kompjuterom, ali Kosa style. zna naštimat font (al zaboravi) i poslati mail. malne tako. ima ljudi koji su odlični sa kompjuterom, pa su od toga umišljeni da su u svemu vični, što bih nazvala nekim "a klik avej sindromom". vještina sa kompjuterom je dragocjena stvar, to je uvijek potrebno, uvijek ima neko ko ne zna i svima ostalima jebe koncepciju. taman da svi ostali znaju, a ne znaju. kompjuteri su tabu, dame i gašpari, tabu, tabu, i ništa manje od toga.

po slobodnim procjenama nekih nepoznatih ljudi (ali iskrenih), prosječan korisnik koristi najviše 10% mogućnosti softvera. kao šta, kao čekamo da se izmisli ostalih 90%. ili smo već na 3% zaključili da je taj softver sranje, da to ne može, nešto ne radi, i da je i tehnologija sranje, i dio globalne zavjere protiv simple čovjeka.

iako je tehnologija samo odraz u ogledalu nevirtuelnog svijeta, ko ne vidi ovaj, ne vidi ni onaj, možda će ovaj skontati kroz onaj, možda onaj kroz ovaj, ko zna. dimenzije se svakako otvaraju i šire, i mi se (priti mač) na sve to na kraju naviknemo. samo, da li se na napredak trebamo navikavati, ili ga vinovnici trebamo biti!

Connection established est!

kompjuteri su među nama, u telefonima, veš mašinama, pa tako, u toj vezi, sva budućnost, sav život, zavise od suočavanja. imbrejs d čejndž. čejndž iz gud. kompjuter je raja. to smo sve i dalje isti mi sa istom logikom, krivinama i pravinama. ic okej. en a klik avej.

ali ako sama stvarnost nema sve ovce (nas) na broju, kako će virtuelna stvarnost šarmirati svih 100%. ko nije in tač vit rijeliti, možda je in tač vit virčjuel rijeliti, a ko nije ni s njom, prosto je ditečt from rijeliti, and šud bi trited ez sač.

u redu je biti dummy, dear dummies, evo vam edicija. sucking at something has never been so fun!

kamon, get a grip. svaka baba sama sa daljinskim zna za šta svako dugme služi. tajpa na slijepo. em ne vidi, em se izlizalo. i nije išla na seminar u neum i studijsku posjetu litvaniji. maca hoće seriju, maca nađe seriju, prosto ko pasulj. problem današnjice je što ljudi uključeni u proces ne razmišljaju o konačnom proizvodu. nemaju osjećaj da postoji smisao i svrha i opipljiva (bez)vrijednost na kraju tog lanca (loše ishrane). prodavačica ne razmišlja o poslovanju prodanice, šegrt o gazdinom imenu, svakodnevni dril plitkoćom je urodio plodom - ljudi su svedeni na bazično osvrtanje da ih neko šta ne zavrne, što u praksi znači - moram ga preduhitriti. u takvom stanju svijesti oni slabiji zaista prvi varaju, a oni jači eto neće prvi napasti, ali će se zato stisnuti ko šupak (maksimalno), da bi ti bilo draže da kradu. slaba podloga za kreativnost, nadahnutost, pionirstvo, napretka vinovništvo!

totali andrstendabl. even for dummies.

ovo sam kontala ovih dana, i bilo je super.

09.11.2012.

o ovim danima

pokvarila sam tastaturu. ugušila sam gornji desni ugao tipkovnice. jedva tipke pritišćem, kao kroz ladan puding.

tako mi je za pisane riječi ovih dana. samo u slučaju krajnje nužde.
pričanje je zamorno, pisanje isto. nemam šta ni da kažem. nudim linkove.

neko je već ispjevao, otplesao, odsvirao, pokazao baš to što sad osjećam. društveni hiperlink, to je moje trenutno stanje.

koliko je samo link zapostavljen, kako se uzima zdravo za gotovo, šta, link, ništa, poveznica mala, između jednog velikog i drugog velikog, kopča, ziherica, plastični prsten za tuš zavjesu, deset za marku, ništa.

a kad ne radi link. a kad pukne kopča. kad se iskrivi ziherica a ti pomisliš, o Bože, što nije bar malo deblja i jača, što u njoj nema još malo mase, kvaliteta...nikad više zihericu ne gledaš istim očima. link je sve, ako smo za druženje.

sve se vrti kako se vrti, vrtim se i ja.

01.11.2012.

oglas

rasparujem čarape po najpovoljnijim cijenama. radim i na daljinu.

31.10.2012.

još mjuze

29.10.2012.

nije ni roum bilt in a dej

nakon 12 godina guglanja i iščitavanja bezbrojnih tekstova o koječemu, naletih na tekst koji vreps it ap. to je to. tako stoje stvari. to je to. a onda pogledam sajt, i vidim zastarjelu stranicu, komodor stajl, datum teksta - 1999! znači, to je bilo to i prije 13 godina... http://www.highvibrations.org/overview.htm

27.10.2012.

ako može



uživajte, i javite kako je bilo. 



25.10.2012.

kamon

24.10.2012.

simp(a)tomi

To je proces koji započinje blagim osećajem da nešto nije baš "onako kako bi trebalo"da bude.Vašem uhu glasovi postaju grubi, primetićete kako izbegavate svoju omiljenu trgovinu svećama jer su mirisi u njoj preintenzivni. Trgovački centar, nekada prelep hram iskušenja, postaje devetim krugom pakla kao i druga javna okupljanja.Buka i gužva deluju sada odbojno, umesto da vas uzbuđuju i privlače. Boravak na takvom mestu ste 'odradili', te vas tako nešto više ne može oduševiti ni privući. Za vas su to sada samo dečje besmislice. Kako se vaši interesi menjaju, neka se prijateljstva počinju raspadati. Vaš dom postaje vašim utočištem i hramom, a usamljenost svetinja. Čak ćete i prekinuti neki odnos,kako biste bili sami iako se nikada, pri tom, nećete osećati usamljeno. TV i radio su češće ugašeni nego upaljeni, a vašem izuzetno osetljivom sluhu popularna muzika zvuči nekako šuplje. Odjednom ne osećate neprijatnost kada napornim i neugodnim ljudima kažete ono što mislite. Vaša raspoloženja postaju stvar prošlosti. Osećate se kao da ste u menopauzi, iako niste. Imate provale kreativnosti i napade potpune lenjosti i nezainteresovanosti. Hrana postaje izazov: nešto što ste pre voleli jesti, sada mrzite, a gotova pripremljena hrana deluje vam zagađeno – ili barem vaše telo tako oseća, sudeći po njegovim reakcijama. Možete dobiti neki neugodan osip, alergiju na nešto što ste nekad smatrali blagim, imate napade umora, osećate lagane vrtoglavice. Počinjete verovati da ste postali pokretna zbirka tajanstvenih bolova, mučnina, grčeva, obamrlosti i zakočenosti. Spavate nekako čudno, živopisno sanjate – naročito,ako ste popili neko alkoholno piće pre nego što ste legli.U seksualnom životu možete imati problema. Poseta lekaru neće otkriti nikakav poremećaj.

Religija vas više ne zadovoljava - čak iako ste godinama bili predani, službe i obredi vas više ne ispunjavaju. Ako ste se družili s nekim duhovnim ljudima, ti se odnosi menjaju, ili se potpuno gase iako ste bili navikli na njihovu mentalnu podršku. Već i najmanja potraga otkriće vam,da ste sada bez napora kvalitetno "neprestano uključeni" u vezu sa Duhom i duhovnim, a pre ste za to trebali uložiti puno truda i pomoć nekih meditativnih vežbi. Najbolje od svega je što kvalitet vaše duhovne veze postaje čist, bez uobičajene 'buke' protiv koje ste se pre borili. Češće ćete menjati električne sijalice, a električni kućni aparati će se učestalije kvariti. Računar bi vas odjednom mogao voleti ili mrzeti, a u vašem prisustvu bi se osetljivi električni aparati mogli poremetiti. Mala deca i životinje mogu snažno reagovati na vašu prisutnost, pa bi ste se trebali ponovo pažljivo upoznati s kućnim ljubimcima. Šta se događa? Postajete li osoba ekscentrične čangrizavosti? Ne, vi prelazite iz indigo u oktarinsko/kristalno stanje. Prošli ste životna iskušenja i nevolje, prošli teške udarce i iskustvo odrastanja i vaspitavanja, izgradili unutrašnje samopouzdanje i spoznali svoje sposobnosti. Sada je vreme da se latite svoje istinske životne misije. Život indigo osoba može izgledati neopravdano težak u nekim razdobljima, jer im je urođena ekscentričnost i izuzetna osetljivost.
...
Buka i nered odjednom postaju toksični. Osećate da vas ljudi tlače. Mrzim telefon, ali obožavam internet. Ne prilazim ni blizu trgovinama u vreme praznika. Više ne prisustvujem događajima koje prate buka i gužva. Kupujem preko kataloga i elektronske pošte. Tišina vlada mojim ličnim vremenom. Postoje takođe i pozitivni aspekti: odjednom postanem bezgraničan izvor reči, ideja, predloga i rukovodećih sposobnosti. Nikada se nisam mogla zamisliti kao vođa, ali odjednom to jesam. Ne u tradicionalnom smislu, već više nalik tihoj, kompetentnoj i pozadinskoj osobi čije pristalice govore,"uradili smo to" neprimetno,vođeni rečju tihog vođe. Kojih li reči! Duhovne sposobnosti rođenih indigo osoba izoštrene su do neverovatnih razmera, tako da su u stanju hirurškom preciznošću loše ideje pretvoriti u dobre, ili prostor u kom vlada ispraznost i rasulo ispuniti provalama smeha.Napisane ili izgovorene reči novih oktarina/kristala vibriraju unutrašnjim značenjem, snagom i čistom čarolijom, u najboljem smislu te reči. Oktarinski zraci, koje kristali poseduju predstavlja sredstvo kojim se koristi njihova krajnja osetljivost za obavljanje velikih stvari kao što su isceljivanje, traženje vode rašljama, stvaranje ili zatvaranje energetskih izvora, otklanjanje loših energija, otkrivanje šarlatana i destruktivnih osoba, laži kao i istine...popisu nema kraja.Odrasla osoba i njeno iskustvo,povezano sa potpuno razvijenim indigo sposobnostima novostvorenog oktarin/kristala, postaje izuzetno osetljivo biće. Ako su napadnuti,sposobni su se snažno odbraniti,tako da se ne preporučuje insistirati na njihovim lošim stranama. Najverovatnije će vas nanjušiti puno pre, nego što se pojavi bilo kakav problem,pa će ili isceliti vaše iskrivljene energije, ili će vas blokirati kako bi za njih postali bezopasni. Ako je takva osoba vaš prijatelj, cenite ga i čuvajte. Ako vam je uspelo takvu osobu pretvoriti u neprijatelja, stidite se.

izvor

24.10.2012.

zaljubim se pešes puta u roku od tri minuta

nisam baš juzer frendli što se tiče druženja, tojest, nisam baš po svačijem ukusu. intenzivna sam, kao ludi naučnik u eksperimentu, i ko o čemu, baba o uštipcima. stvaraj, maštaj, zamisli šta hoćeš.

na proljeće sam napisala post "dakle, muško", što sam na jedvite jade sklopila poslije osam mjeseci intenzivnog razmišljanja šta je to što u ljudima volim. još uvijek imam potrebu da kažem - osam mjeseci!!!

i to samo za kratke crte. valjda sam ostavila životu da popuni meso.

u međuvremenu

ljeto su ispunili muškarci koji tehnički ispunjavaju te nazovi kriterije, ali nose nekakvu blokadu za čiju bravu ja ključeve nemam.

sa krajem ljeta poče život da mi donosi naslute kakvog sve šarma muškog na svijetu ima. tehnički daleko od specifikacije, ali upadaju u dušu sa vrata i u meni bude ženu. onu što spava na njegovim grudima. prvi me šarmirao ohridski vodič, koji je veličine sitnije žene. mislim da sam njegovu veličinu odjeće i cipela nosila u sedmom razredu.

sad me sa nogu obara tinejdžer koji se guši u debljini. ne mogu ni da ga se naslušam, ni nagledam. nestajem u njegovom glasu kao u toplom, mudrom muškom zagrljaju. to mi je davao andrea boćeli sa dulče pontes u O mare e tu, ali sad, poslije antoana, koji nikad nije ni bio u operi, pijem ambroziju sa izvora direktno. sori andrea, jor dičt.

i sve je to super, ali zbog ovolikih emocija ne mogu da se skoncentrišem na šifrarnik poslovnih djelatnosti. šta sad?

24.10.2012.

spašeni smo

imam gorski kristal, jaspis, labradorit, hrizokol, tirkiz, citrin, čađavac i veeeliki lapis lazuli.
organizujem se i super je.
već drugu noć za redom plačem uz jutjub. sinoć mi pokazaše jonathana, pa se plakalo u društvu. skinula sam album jutros i čitav dan, sebi nalik, vrtim pjesmu na ripit. 

i naiđem na ovog večeras. razniješe me ovi talenti.
posao? čeka.

 


Noviji postovi | Stariji postovi

pig from spejs


volimo

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
165764

Powered by Blogger.ba