pig from spejs

pig from spejs

ptica što ljubi zvijezde

07.12.2017.

jebo to

Jebo to
Kad zlo je zlo
Daj namjere dobre, daj skloni kobre
Pa nek pljušte govna, jebi me ko ovna.
Nemoj samo da zlo je zlo
Dođe mi zlo, kad vidim to
Jebo to, kad vidim zlo
Kakvo zlo
Jebo to.

daj mi ljepote, neka se kote
daj nade, živote
daj nade, skote
daj nađi u meni za voljeti što
nemoj mi zlo, jebo te to

jebo te to, kad to nije to
šta će mi to, jebote, što
i šta se tačno od mene hoće
da žudim i čekam, i nadam se - doće
al kako da dođe kad to nije to
zato jebo to - eto što!

jebo to, taj nečiji put
jebo to i trpanje pod skut
jebo i račun i banku i keš
jebo te život kad živiš ko leš
jebo te tito i partija cijela
i ono iz grada, i ono sa sela
vesela sela
gdje sve je štela

daj mi dobrih ljudi
prijatelja starih
daj mi dobrih pića
velikih i malih
daj mi lijepa sunca
i vesela polja
daj mi nešto lijepo
biraj šta ti volja
e toga mi daj, jer to mi je to
i dosipaj, daj, nek sačeka raj.

07.12.2017.

heroj

jednom ti mene 90 i neke zarobi mrski neprijatelj na koti 203. ova kota je dobila ime po slucaju kratkorepog svizca koji je jednog maja nakotio 203 mlada kratkorepa svizcica.
prvo su trazili da priznam sve, ama bas sve. ja bez mucenja priznam sjevernu irsku i slovacku, ali kipar ne htjedoh. njima to bi malo pa podjose traziti da priznam i kipar i vajar.
bez ustrucavanja im objasnim da vajar nije drzava nego zvanje ili ako ce bas preciznije - anagram ajvara.
pridje mi njihov visoki oficir. imao je preko 17 metara. mene dojmi njegova visoka pojava te ga upitam nije li mozda malo nerealan po pitanju vlastite visine. ostadoh uskracen za odgovor, ali me utjesi spoznaja da bi pored ovolikog oficira svako normalan ostao uskracen.
on podesi ekvilajzere i smirenim tonom, bez viska basova, objasni mi da cu biti streljan.
ja to uzmem zdravo za gotovo, mada vise za gotovo jer nasi stari su prepricavali kako streljanje nije zdravo. moze malo, ali ne treba pretjerivati.
ponudi on da mi sveze maramu oko ociju, ali ga zbog vlastite hrabrosti odbijem. volim gledati smrti u oci, pa kome se prije zamuti.
opet on vadi kutiju marlbora petice i nudi mi posljednju cigaretu. dizajn kutije me strasno podsjeti na pripadnika kk klana te ga posaljem u lijepu visoku nacionalisticko-rasisticku stvar.
raskopcam kosulju sto mi je jednom pierre cardin poklonio, isturim prsa na kojima mi miner prsan istetoviran i koliko sam mogao glasnije povicem, a mogao sam jos glasnije samo nisam htio: "streljajjjjj!"
i streljase me.

od tada ne idem na kotu 203.

07.12.2017.

Rashomon

vec sedam dana novembarska kisa nas je drzala u brvnari kraj improviziranog aerodroma. padala je kao kad prerezes kabl od mikrovalne. svaki cas smo ocekivali da na vrata brvnare pokucaju brad pitt i morgan freeman, trazeci kevina spaceya.
sve sto je ostalo od prve partizanske eskadrile stalo je u malu brvnaru: bekim fehmiu, dalibor, milja i ja. iza, u lugu, slowfighter cetverosjed cekao da kisa stane i tlo otvrdne.
bekim, dalibor i milja sjedili su za stolom i igrali "leti, leti", a ja jeo komade jucer srusenog njemackog lovca zureci kroz okno. glad ne pita. ona je suverena vladarica u ovakvom zemanu, oko glave joj umjesto krune ide brzi voz, a u vozu tri alata: kasika, viljuska, noz... ne volim zenske vladare, nisam ja engleska, ja sam zemlja proleterska.
da se odmah razumijemo: izbirljiv sam covjek, krila ne jedem, kiselina mi od njih a otkud gastal '43. a rep cu uvijek rado pojesti. i elisu, ona je za sladokusce, tu nema mnogo za jesti: razlomis je i isisas korodiranu vlagu, nesto kao klijesta skampa.
bilo je drugova pa su jeli b52, ali meni vjera ne dozvoljava, radije cu otici u sumu na casove matematike i jesti korijenje.
stojim pred prozorom zvacuci visinomjer, kisa je u nepreglednom dunjiku povaljala skoro sve vocke. dunje!?
iznio sam svoju ideju druzini i vec smo bili na kisi redajuci, jednu do druge, zute dunje u vlaznu zemlju.
trece zore pista je bila gotova. najljepsa zuta pista nestajala je u crvenom suncu. otisao sam u lug po avion, sjeo na pilotsko mjesto i u retrovizoru poravio kapu. kapu? na glavi sam imao metalni lijevak, a i lice mi je bilo sastavljeno od dijelova aviona. istrcao sam na pistu i sve je bilo jasno: na zutoj pisti, obasjani rumenim suncem, stajali su dorothy, lav i strasilo.
sutradan je radio slobodna moskva javila:
jucer, u ranu zoru, s aerodroma medeno polje poletjeli su piloti prve partizanske eskadrile.
letjeli smo prema crvenom suncu, prema cudesnoj zemlji, zemlji ozna.

carobnjak jos uvijek zivi u mom srcu.
dr.jabuka, 22/11/2005

06.12.2017.

bilo nekad na drežnici

06.12.2017.

mikrofon je moj

obožavam plave starke, ali prezirem ove đečije čarapice. bijaše to velika žurba, i uzeh bukvalno prvu foku koja mi je pala šaka, samo da nešto turim u video. i tako me sad ova fotka neodoljivo podsjeća na Žeru u njegovim najspajkijastijim danima. enihau, nedostaje mi jedan mali mikrofončić od dvije marke iz Robota da se ko nekad razgaljivam tamburajući tri i po poznata akorda u krug.


Noviji postovi | Stariji postovi

pig from spejs


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
184325

Powered by Blogger.ba